U današnje vrijeme kušnji i izazova, biti rodnovjeran kadkada je pravi pothvat. Obaveze prema društvu i neumoljiv sustav često priječe individualca od slobodnog izražavanja, a malokad daju prostora za inspiraciju.
Piše: Vatroslava, HRŽ Perunica
A toliko je lako prepustiti se kovitlacu informacija i radnji, ostaviti da nas raznese i razdvoji od naših težnji te vrednota koje gajimo.
I onda dođe Krijes. Prestanak disperzije bića i fokusiranje energije ka jednom jedinom cilju povezivanja. Dragi bližnji, obožavana priroda, mir i osjećaj pripadnosti ispredu vez čije tinjajuće prisustvo ozari i najmračniji duh.
Rukama se uhvatiti u kolo čiji korijeni su stariji od vremena. Spojiti glasove u pjesmu koja odzvanja gajem. Ogoliti se pred nebom i ljudima dok ne preostane čista emocija ushita pred vječnosti.
Opipljivo vezivo zajednice se osjeti pod jezikom i iza zaklopljenih očiju. Toliko jasno, toliko toplo.
I sve sjedne na svoje mjesto. Shvatiš da nema mjesta na svijetu gdje bi radije u ovom trenutku bio. Sve drugo se otopi pred plamom te istine. Čuvstvo te spoznaje ostaje danima uz tebe, grijući te kada uroniš isponova u sve te obaveze i zadatke. Ono ti daje snagu kada se suočiš sa gorčinama razočaranja i nadu kada strahovi oviju svoje udove oko tebe.
Zbog te povezanosti i pripadnosti zajednici se, prijatelji, isplati boriti.
Odgovori