“I onda dođe Krijes.”

U današnje vrijeme kušnji i izazova, biti rodnovjeran kadkada je pravi pothvat. Obaveze prema društvu i neumoljiv sustav često priječe individualca od slobodnog izražavanja, a malokad daju prostora za inspiraciju.

 

 

 

Do neba

 

Piše: Vatroslava, HRŽ Perunica

A toliko je lako prepustiti se kovitlacu informacija i radnji, ostaviti da nas raznese i razdvoji od naših težnji te vrednota koje gajimo.

I onda dođe Krijes. Prestanak disperzije bića i fokusiranje energije ka jednom jedinom cilju povezivanja. Dragi bližnji, obožavana priroda, mir i osjećaj pripadnosti ispredu vez čije tinjajuće prisustvo ozari i najmračniji duh.

Rukama se uhvatiti u kolo čiji korijeni su stariji od vremena. Spojiti glasove u pjesmu koja odzvanja gajem. Ogoliti se pred nebom i ljudima dok ne preostane čista emocija ushita pred vječnosti.

Opipljivo vezivo zajednice se osjeti pod jezikom i iza zaklopljenih očiju. Toliko jasno, toliko toplo.

I sve sjedne na svoje mjesto. Shvatiš da nema mjesta na svijetu gdje bi radije u ovom trenutku bio. Sve drugo se otopi pred plamom te istine. Čuvstvo te spoznaje ostaje danima uz tebe, grijući te kada uroniš isponova u sve te obaveze i zadatke. Ono ti daje snagu kada se suočiš sa gorčinama razočaranja i nadu kada strahovi oviju svoje udove oko tebe.

Zbog te povezanosti i pripadnosti zajednici se, prijatelji, isplati boriti.

 

cl-17-1

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *