Stazama slavenske mitologije I. – “Ledinska crta”

Vjetar raznosi lišće pustom seoskom cestom uz tok rijeke Bednje dok okrećem pedale i klizim plodnom dolinom ivanečkog kraja. Jesen je, hladnoća me ugodno štipa po prstima, a ako mene se otvaraju vidici prema vrhovima Ivanščice, najviše planine sjeverne Hrvatske.

 

Piše: Lešak, HRŽ Perunica

Ljudi vrijedno skupljaju plodove i pripremaju se za vladavinu zime koja na sjeveru uvijek oštrija, ali i posebno čarobna dok stvara kristalne pejzaže na smrznutim granama drveća. Boravak ovdje uvijek mi iznova dočarava ljepotu i okrutnost prirode te čovjekovo mjesto u njoj, uravnotežena zahvalnost i strahopoštovanje nasuprot romantiziranom idealiziranju ili pukoj eksploataciji radi vlastite koristi. Osim magične ljepote prirode i mira ovaj prostor čuva i neke drevne tajne skrivene od većine njegovih današnjih stanovnika kao i putnika koji ovuda prolaze. Upravo radi toga moja je namjera zainteresiranom čitatelju otkriti jednu od nijh te potaknuti na razmišljanje ili posjete znamenitostima o kojima ću pisati.

 

cl18-1
                                                                                                Slika 1. Položaj lokaliteta u prostoru 1

 

Svete strukture u prostoru

Poznato je kako su hrvati prije prihvaćanja kršćanstva bili politeisti koji su imali shvaćanje svijeta i duhovnosti potpuno različito od danas dominantne judeokršćanske kulture. Kod većine ljudi ova s ovom informacijom prestaje svako znanje ili interes povezan s tom temom, ali od nedavno – naporima stranih i domaćih znanstvenika – otvaraju nam se nove perspektive u proučavanju naše stare vjere, ali i svjetonazora koji je s tim fenomenom neraskidivo povezan. Među značajnijim domaćim autorima svakako je etnolog Vitomir Belaj koji je nakon temeljitih istraživanja u svojim znanstvenim radovima i knjigama opisao svete strukture u prostoru, strukture koje nam prenose poruku staru više od tisućljeća. Radi se o poruci koji su tamo upisali naši preci kada su doseljavajući se na ove prostore iste posvećivali osnovnim duhovnim načelima prema kojima je uređen  svijet i tako u jedan novi prostor unosili red koji su Slaveni imali u svojoj pradomovini, a taj red uspostavio je sam Stvoritelj kada je stvarao svijet.

„Ustrojavanjem takvih struktura pretkršćanski su svećenici profani (kaotični) prostor, njima tuđ, nerazumljiv, nepogodan za život u njemu, učinili svetim, svojim, razumljivim, pogodnim za život. Oni su, zapravo, obrednim (po)kazivanjem mita implantirali, ugradili slavensko mitsko kazivanje u prostor i time u nj ugradili njima poznata visoka slavenska božanstva. Pritom su pazili da ta božanstva, u kojima prepoznajemo iz pisanih izvora poznatoga gromovnika Peruna, njegova zmijolikog suparnika (javlja se i u liku vuka ili medvjeda) Velesa i Majku vlažnu zemlju najpoznatiju pod nadimkom Mokoš, rasporede tako da se iz njihovih suodnosa u krajoliku može iščitati sadržaj mitskoga kazivanje o njima.“2

cl18-2
                                                                 Slika 2. Shema sadržaja mita o odnosu između vrhovnih bogova 3
 

Svete strukture slavenske mitologije uglavnom se prepoznaju u tročlanim prostornim strukturama koje se najlakše mogu predočiti u obliku trokuta, a takav obrazac prepoznatljiv je od početka ovog istraživanja koje je kao posve nov pristup 1996. uveo slovenski arheolog Andrej Pleterski. Najistaknutija točka krajolika pripada Perunu:

„Taj gromovnikov dvor na gori nije samo mitska predodžba, motiv o kojem se pjevalo i pripovijedalo, nego se shvaćao kao živa zbilja, prisutna u čovjekovu svijetu, u neposrednom okruženju, uvijek i svagdje. Tako je Perunov nebeski dvor stajao na svakoj gori koja se doživljavala kao dominantna u okolišu zadanom svakodnevnim kretanjem. Odabirala se onda i da mu bude svetište. Morala se tek uzdizati nad vodom, kao što je voda tekla pod drvetom na kojega je suhom vrhu on sjedio u liku orla ili sokola.“4

Osim kod Katičića, potvrdu o najistaknutijoj gori kao Perunovom svetištu nalazimo i kod Belaja, koji osim ovoga navodi i poziciju točaka posvećenih Mokoši i Velesu, Perunovom protivniku u Božanskom boju:

„Ugaone točke svetih trokuta bile su posvećene Perunu, Velesu i Mokoši. U pravilu ih povezuje vizualni kontakt. Jedan od kutova obvezno ima oko 23 stupnja, a dvije dulje stranice trokuta odnose se jedna prema drugoj približno kao 1 : √2 (= 1 : 1,41). Najduža stranica trokuta obično povezuje muške točke, Perunova je točka negdje na povišenom, a ženska točka obično je uz vodu. Između točke Perunova protivnika i ostalih točaka u pravilu je voda, obično tekuća.“5

 

Posjet ledinskoj crti

Gotovo sve strukture čine imaginarni prostorni trokut, a ona kojom sam se odlučio ponajviše baviti u ovom kratkom prikazu zauzima posebno mjesto s obzirom na to da se radi o crti, ravnoj liniji koja povezuje 3 točke po istoj logici koja je opisana u trokutima. Za mene osobno ova struktura ima još veći značaj, naime, nalazi se u području koje često posjećujem i koje odiše posebnom ljepotom. Rado ću svakom čitatelju koji me poželi kontaktirati i osobno pokazati lokacije o kojima pišem.

Ledinska crta odnosom među točkama odgovara malom seoskom trokutu6 kod kojih su odnosi duljina 1 : 1,5. 7

cl18-3
                                 Slika 3. Idol Peruna koji sam slikao na lokaciji starog svetišta (idol izradio Nenad Vidović)

Najviša točka ove strukture, Perunovo svetište na gori, nalazi se kod ruševina burga Pusta Bela, na lijepo oblikovanom vrhu. Ove ruševine utvrde koja se spominje već polovicom 12. stoljeća treba razlikovati od dvaju dvoraca podignutih u njezinu podnožju, a radi se o dvorcu Bela I i Bela II. Oba dvorca datiraju iz 17. stoljeća, smješteni su u ravnici te su odlično očuvani. Ako se želi posjetiti lokacija Puste Bele i Perunovog svetišta potrebno je uputiti se šumskim putem preko puta ribogojilišta Belski dol (vidi sliku) te se popeti lijepom i dobro markiranom šumskom stazom. Prosječnom izletniku do lokacije potrebno je nešto više od sat vremena hoda.

cl18-4
                                                                                      Slika 4. Raphael Sanzio – Sv. Margareta

 

Nakon odmora i spuštanja na asfaltiranu cestu skreće se lijevo prema selu Seljanec i kroz njega ubrzo dolazi do Margečana gdje je uz samu rijeku Bednju smještena mala i posebno lijepa župna crkva sv. Margarete. Upravo ova lokacije mjesto je posvećeno Mokoši. Zanimljivo je napomenuti kako je sv. Margareta često prikazivana kao žena koja na uzici vodi pripitomljena Zmaja (Veles).8

 

cl18-5
Slika 5. Pogled koji sam fotografirao s mjesta posvećenog Velesu, lokalnom stanovništvu poznato kao Vražji stolček

Nakon što iz Margečana nastavimo cestom prema Ivancu, ubrzo ćemo prijeći rijeku Bednju koja odvaja žensko svetište od Velesovog. Na prvom skretanju potrebno je skrenuti lijevo te nastaviti vožnju. Ubrzo se dolazi do streljane i lovačkog doma gdje je zgodno parkirati automobil ili u mom slučaju ostaviti bicikl. Odmah iza spomenutog doma započinje šumska staza i uspinje se na brdo Cukovec. Nakon kratkog planinarenja pred posjetiteljem će se pojaviti misteriozna utvrda Gradišće, velika ruševina do danas nerazjašnjene namjene. Neki istraživači tvrdi kako se radi o drevnoj templarskoj utvrdi, međutim, kada se radi o ovoj temi stavovi još uvijek nisu usuglašeni. S lijepog zaravnjenog vrha spuštamo se na drugu stranu, prema Vražjem stolčeku gdje stijene tvore strukturu nalik velikoj fotelji u koju je moguće sjesti i promatrati pitoreskne prozore u dolini rijeke Bednje i ivanečkih vrhova. (slika 5.) Upravo ovo je lokacija stjenovite padine i Velesovog svetišta.

Sve tri točke moguće je proći u jednom danu s obzirom na malu udaljenost9 i odlične prilaze, ali nije loše potražiti pomoć pri pronalasku lokacija koje mogu biti zbunjujuće za nekoga tko ih prvi puta posjećuje. Kako bih donekle olakšao potragu zainteresiranima ispod ovog odlomka ću postaviti sliku na kojoj je se vidi početna točka uspona na Pustu Belu kod ribogojilišta Belski dol, cestovna ruta do Margečana i župne crkve, a zatim dalje put prema lovačkom domu gdje započinje kratki uspon prema Vražjem stolčeku.

cl18-6
Slika 6. Cesta koja spaja pristupe trima točkama ledinske crte

 

Duboka važnost svetih struktura

Za osobu koja u svome biću otkriva rodnovjerne vrijednosti i duhovni put otkrivanje i posjećivanje ovih struktura veoma je značajan poticaj za osobni razvoj s obzirom na mogućnost boljeg razumijevanja božanskog svijeta, povezanost s prirodom i boravka u njoj te hodnje stopama predaka koji su nisu ostavili tragove u uobičajenim medijima kojima smo danas preplavljeni. Tragovi koje su ostavili mnogo su dublje skriveni i potrebno je uložiti znatan napor kako bi ih se pročitalo, a to će izoštriti osjetila za jedan svjetonazor koji nam se nanovo otkriva i poziva nas da sagledamo svoje mjesto u kozmosu – ne kao gospodari već sudionici, oni koji upravo spomenute bogove i slavne pretke slave, a potomke časte na način da će im ono primljeno u baštinu sačuvano ostaviti u naslijeđe.

Svima ostalima ovaj prikaz može poslužiti u svrhu boljeg razumijevanja povijesnih tokova i kulturne baštine. Također, kroz uređivanje poučnih mitskih staza, moguće je uvelike unaprijediti turističku ponudu nekog kraja ili regije. Želja mi je da se znanje o svetim strukturama starih Slavena širi te se nadam kako će ovaj članak poslužiti u tu svrhu.

1 Juraj i Vitomir Belaj: Mit u prostoru, Institut za arheologiju, 2015
2 Vitomir i Juraj Belaj: Sveti trokuti – Topografija hrvatske mitologije, Ibis Grafika; Insitut za arheologiji; Matica hrvatska, Zagreb, 2014, str. 3.
3 Ibid.
4 Radoslav Katičić: Čiji to dvor stoji na gori?,  FILOLOGIJA 48(2007), str. 99.
5 Juraj i Vitomir Belaj: Mit u prostoru, Institut za arheologiju, 2015
6 Osim seoskih trokuta postoje i veliki trokuti (kneževski i plemenski) kod kojih je funkcija osiguravanje stabilne vlasti u plemenu, dok se kod mali trokuti ne odnose na nikakvu vlast već osiguravaju rodnost i plodnost maloj zajednici.
7 Vitomir i Juraj Belaj: Sveti trokuti – Topografija hrvatske mitologije, Ibis Grafika;
Insitut za arheologiji; Matica hrvatska, Zagreb, 2014, str. 7.
8 Usp. Juraj i Vitomir Belaj: Mit u prostoru, Institut za arheologiju, 2015
9 Udaljenost od Perunove točke do Mokošine iznos 2791 m, a do Velesove 4613 m

 

Literatura:

  1. Juraj i Vitomir Belaj: Mit u prostoru, Institut za arheologiju, 2015
  2. Vitomir i Juraj Belaj: Sveti trokuti – Topografija hrvatske mitologije, Ibis Grafika; Insitut za arheologiji; Matica hrvatska, Zagreb, 2014
  3. Radoslav Katičić: Čiji to dvor stoji na gori?,  FILOLOGIJA 48(2007)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *