Od 6. do 8. lipnja 2025. godine u Češkom narodnom domu u Zagrebu održan je festival Beskonačnost Slavena, jedinstven kulturni događaj koji odaje počast slavenskoj baštini te promiče njen kontinuitet i suvremenu dimenziju. 

Koncipiran je kao interdisciplinarna, interkulturalna i međunarodna platforma za glazbene i vizualne umjetnosti, edukativna predavanja i interaktivne radionice. Okuplja širok spektar publike, uključujući profesore i znanstvenike, umjetnike, ljubitelje folklora i kvalitetnog kulturnog programa, ali i obitelji i radoznale entuzijaste.
Cilj festivala očuvanje je slavenske kulturne baštine i poticanje njenog kontinuiteta u sadašnjici i budućnosti. Posebnost ove manifestacije uporaba je međuslavenskog jezika kao poveznice među sudionicima iz različitih slavenskih zemalja. Ovom se inovacijom omogućuje dublje razumijevanje zajedničkih kulturnih korijena te potiče suradnja na regionalnoj i međunarodnoj razini, kao i interkulturalni dijalog. 

U sklopu bogatog programa održana su mnoga izlaganja, a prvo je bilo predavanje dr. sc. Denivera Vukelića koji je predstavio slavensku mitologiju i njen razvoj od srednjeg vijeka do danas.
On se ovom i vezanim temama bavi posljednjih 15 godina, odnosno istraživanjem povijesti, mitologije, progona vještica, starovjerja i novovjerja u poslovnom, stručnom, znanstvenom, ali i privatnom životu.

U početnom dijelu predavanja definirano je nekoliko ključnih i osnovnih pojmova, a to su kult, kultura, mit i mitologija. 

Navodi kako je kult štovanje, i to prirodnih sila, božanstva, osnivača religije i sl., dok kulturu povezuje s aktom obrađivanja zemlje te ju uspoređuje s obrađivanjem samih ljudskih života i implementacijom različitih sastavnica u njih, poput književnosti, umjetnosti, običaja, plesova, vjerovanja. 

Kulturu opisuje kao složenu cjelinu institucija, vrijednosti podložnih praksi određene ljudske skupine koje se prenose učenjem. Tako su se slavenska i hrvatska kultura prenosile stoljećima sve do danas. 

Mit i mitologiju razlikuje od bajki. Oni su uvijek logički strukturirane predaje, ono na čemu se temelje svake religijske i magijske prakse, osnovna gradivna tijela vjerovanja. Govore o djelima bogova i ljudina koje se praktičari religija pozivaju kako bi organizirali vlastit život. Mitovi su čuvari sjećanja te su kreirani kako bi akumulirano znanje određene kulture bilo preneseno na iduću generaciju. 

Nadalje, govori o slavenskom i hrvatskom starovjerju.
Starovjerje je termin korišten posljednjih desetak godina, a odnosi se na slavensku vjeru i mitologiju u usporedbi s modernim rodnovjerjem. Riječ je o najstarijem obliku duhovnosti u slavenskih naroda, animističkom politeizmu i magijskoj praksi slavenskih naroda zasnovanim na kultu predaka i, pokatkad antropomorfiziranih, prirodnih sila. 

Navedene su religije lokalne. Za razliku od religija objave i onih koje su posljednjih nekoliko stotina godina raširene na golemom geografskom području te broje milijunske pripadnike, ove pokrivaju manje prostore (često nekoliko stotina kvadratnih kilometara) te se razlikuju od susjednih. Razlike nastaju iz jednog od četiri glavna načina života (lovačko-sakupljačka društva, poljoprivredna, stočarska, agrarna) ili mješavine njih. 

Unatoč tomu što se u popularnoj kulturi i izvorima primjera stranice Wikipedije u sklopu slavenske mitologije spominje zbir pa i stotina slavenskih božanskih entiteta koji naizgled čine jedinstven panteon, u stvarnosti je svaki narod, pleme ili pripadnici neke od klasa (unutar klasne podjele) imao vlastito nadležno božanstvo (npr. zaklinjanje kneževa u ugovoru između kijevske države i Bizanta Perunom, bogom svojim [ratničkim], i Velesom, bogom stoke [naroda]). Jedinstven panteon nije postojao. 

Ujedinjenje slavenskog panteona u starijim primjerima bio je političke prirode, navodi dr. Vukelić, navodeći primjer uspostave kijevske države, prilikom čega kijevski knez uzima glavna božanstva nekoliko pripadnih plemena te sastavlja nov panteon kako bi politički objedinio državu. Danas se o zaključcima glede inicijalne raznolikosti slavenskih vjerovanja koristi komparativna mitološka analiza i druge metode, napose zbog činjenice da su zapisi o slavenskim vjerovanjima dokumentirani posredno, te su na njih utjecaj imale i druge kulture. 

Utjecaj slavenskog kulturnog elementa (koji na područje hrvatskog povijesnog prostora dolazi između 7. i 9. st.), kojim je donesen slavenski mit, religija i mitologija, trajao je oko sto do tristo godina. Međutim, bio je izrazito jak te se zadržao sve do danas u imenima mjesta, gora, planina, rijeka, i to u trenutku asimilacije naroda koji su već živjeli na ovim prostorima s pridošlima. U obzir se mora uzeti i romanizacija (u trajanju od pet stoljeća) i kristijanizacija (od 2. i 3. st.) navedenog povijesnog prostora, pogotovo kada je riječ o rekonstrukcijama hrvatske mitologije. 

S druge strane, govori dr. Vukelić, božanstva poput Svantevida dolaze iz kasnijih razdoblja srednjovjekovnih država koje sve do 12. st. zadržavaju starovjerne oblike koje zbog vlastite veličine patroniziraju. Na manjim prostorima poput hrvatskog povijesnog biva i manji fond manje prisutnih božanstava za razliku od ukrajinskih, poljskih, čeških i drugih istočnih i zapadnih slavenskih kultura. 

Znanstveni interes za hrvatsko starovjerje počinje u 19. st. s tendencijom romantizma i stvaranjem nacionalne ideje. Prva znanstvena istraživanja na hrvatskome prostoru provodili su Luka Ilić Oriovčanin, Natko Nodilo (tvorac kovanice stara vjera), Milan Šufflay, Ivo Pilar, Franjo Ledić, Jan Piesker i drugi. Polaze od različitih teorija te slavensku mitologiju razmatraju kroz maniheizam, dualizam ili zajedničke panteone poput grčko-rimskog, na temelju kojeg pokušavaju rekonstruirati slavenski. Radovi navedenih autora i danas su popularni te se unatoč zastarjelosti i znanstvenom opovrgavanju nekritički koriste.
Tako je i spomenuti Natko Nodilo gradio ideju jedinstvene zajedničke južnoslavenske religije u kojoj su i elementi panslavizma i jugoslavizma te patvoreno jedinstvo kao opreka germanizaciji i hungarizaciji. Kao okvir za svoj konstrukt najviše se koristio panteonom zapadnih baltičkih i drugih slavena te dualističkim konceptom slavenskih božanstava iz 12. i  13. stoljeća. 

Nadalje, prenosi dr. Vukelić, u posljednjih 30 godina slavensko se starovjerje proučava kroz znanstvenu interdisciplinarnost (povijest, arheologija, etnologija, antropologija, religija, komparativna mitologija itd.) te su istaknuti znanstvenici Radoslav Katičić, Vitomir Belaj, Tomo Vinščak, Lidija Bajuk, Suzana Marjanić i dr. 

U predavanju dr. Vukelić detaljno opisuje tri glavna mitska narativa slavenske mitologije na hrvatskom povijesnom prostoru.

To su narativ o ustrojstvu svijeta, (kozmološki poredak, ritam te odnos, uloga i djelovanje Peruna, Velesa i Mokoši) o godišnjem ciklusu (prirodni ciklusi i orijentacija unutar njih, akteri su božanstva druge dekade – Jariloj i Morana) te mitski narativ nižih bića (moralne i edukativne smjernice). 

Objašnjava i posljedice rekristijanizacije hrvatskog povijesnog prostora već u 8. i 9. stoljeću te politički kontekst. Posebno opisuje kršćansku interpretaciju prisutnih božanstava te interpretaciju slavenske mitologije kasnijih autora poput Aleksandra Nikolajeviča Afanasjeva, Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Ivane Brlić Mažuranić.

Opisuje i dvovjerje prisutno u većini srednjega vijeka te novovjerja, oblike duhovno-magijskih sustava koji nastaju u 20./21. stoljeću. Ti se novi religijski sustavi ne temelje na aktivnim velikim religijama objave (kršćanstvo, judaizam, islam itd.) već na prerađenim ili prilagođenim starovjerjima kao i na mješavinama različitih religijsko-magijskih ideja (neoanimizam, neošamanizam, wicca, new age, sotonizam i dr.).

U sklop neoanimizama uvrštava i rodnovjerje. 

Rodnovjerje kao sintagma postoji od početka 20. st. u nazivu ukrajinske rodnovjerne organizacije Rodna vjera (osnovana 1934. g.), a kao pojam se razvija 80-ih godina 20. st. te u različitim slavenskim jezicima zvuči vrlo slično, osim u engleskom (ethnic religion/native faith). 

Riječ je o suvremenom novovjernom neoanimističkom, neopoliteističkom, religijsko-magijskom sustavu utemeljenom na užem ili širem kulturnom području naroda i bliskih skupina naroda vezanih zajedničkim kulturnim i tradicijskim nasljeđem, uglavnom na pretkršćanskim starovjernim sustavima, odnosno na rekonstrukciji i doradi njihovih prežitaka. Slavensko rodnovjerje možemo dijeliti na hrvatsko, srpsko, slovensko, rusko, poljsko, ukrajinsko, češko, slovačko, ugarsko itd. 

Dr. Vukelić navodi da niti jedno novovjerje nije nastavak starovjernog sustava, iako mnoge organizacije tvrde da jesu. S obzirom na to da ne postoje sačuvani izvorni obrednici, nemoguće je raditi po izvornome. Spominje i problematiku prisutnu u određenim novovjernim organizacijama koje u svoje pokrete uključuju nacionalizam, nacizam, antisemitizam, antikršćanstvo i razne ekstremizme.

Potom nabraja i opisuje mnoga rodnovjerna udruženja i organizacije iz drugih zemalja, pa i sam Savez hrvatskih rodnovjeraca. 

Zajednica nastaje 2003. godine u okviru rodnovjerne župe Perunice koja 2012. godine postaje formalna. U sklopu Saveza djelovala je i udruga Perunova svetinjakoja se bavila raznim aktivnostima poput održavanja predavanja, radionica, rekonstrukcije običaja i krijesova na različitim lokacijama u Hrvatskoj. Izdan je i posebni broj lista Sveslavenskog rodnovjernog vijeća Slava (2015.), otisnut na hrvatskome jeziku i glagoljičnom pismu. 

Udruga je organizirala i niz kulturnih projekata. Sudjelovala je dijelu Mitsko-povijesne staze Trebišća-Perun na Učki (čiji je kreator Duško Petrović od Trebišća do land art djela u tehnici suhozida pod nazivom ‘‘Veles’) u suradnji s Parkom prirode Učka. Podizanje Velesa predvode Tomo Vinšćak i Ljubo de Karina u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu i studijem Krajobrazne arhitekture.

Kip Peruna podignut je na vrhu brda Perun u suradnji udruge Perunova svetinja, Parka prirode Učka te Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Perunov kip od hrastovog drveta izradio je član udruge Perunova svetinja Marko Vrban.

 

Zaključno, predavanje dr. sc. Vukelića, kao i sam festival Beskonačnost Slavena jasno ukazuju na slojevitost i dinamičnost slavenske kulturne i duhovne baštine.
Ona je živa tradicija koju je nemoguće promatrati kao statičan i jedinstven sustav. 

Upravo kroz interdisciplinarni pristup, kakav promiče ovaj festival,
otvara se prostor za kritičko promišljanje prošlosti,
ali i za odgovorno oblikovanje suvremenih identiteta utemeljenih na kulturnom nasljeđu.
Naglasak na znanstvenoj metodologiji i razlikovanju povijesnih činjenica od modernih konstrukcija
osobito je važan u vremenu u kojem su tradicija, pa i sam mit kao njezin dio,
često podložni ideološkim aproprijacijama.

 

U prilogu se nalazi videozapis potpunoga predavanja dr. sc. Denivera Vukelića
održanog u sklopu festivala Beskonačnost Slavena. 

Literatura: Vukelić, Deniver. 2021. Magija na hrvatskom povijesnom prostoru. Školska knjiga. Zagreb. str. 335.