Narodna je kreativnost živa i sadržajna, a njeni izražajni oblici u mnogočemu nadmašuju skromna čovjekova očekivanja. Umijeće vezenja jedan je od plodova njene djelatnosti. Tako je poetska duša naroda, njegovo viđenje prirode i njene međusobne povezanosti s čovjekom i njegovim životom, između ostalog, svojom esencijom sročena i apstrahirana u umjetnost veza.
Kroz simbole ovog drevnog stvaralaštva probija i izobilje sveopćeg ljudskog iskustva koje prelazi granice i vremena i prostora. Simboli, poput navedenih, manifestacija su arhetipskog. Oni se uobličuju u više sfera, bilo u samom čovjekovom snu ili viziji, svakodnevnome životu ili pak kolektivnome mitu i umjetnosti. Simboli su, doduše, dinamični i višeslojni, ovise o kontekstu i pojedincu. Njihovo značenje lebdi nad racionalno objašnjivim. Oni su, osim spone između svjesnog i nesvjesnog, most između samih svjetova: ljudskoga i božanskoga. I simbol i vez, kao i čovjeku objelodanjeni i zamračeni svijet, dio su ukupnog kulturnog procesa, stoga se uputimo u materijalizirane ideje o plodnosti, obilju i interakciji s ciklusom rasta.
◆ SPORIŠ ◆
Sporiš je simbol dobre žetve, a dr. Kacar izražava pretpostavku kako je u svezi sa skotskim bogom Jarilom. Sporiš je željeni gost u seoskoj obitelji. Donosi veliku žetvu, puna skladišta žita, blagostanje u gospodarstvu te je velik faktor u uspješnosti žetve.
Simbol Sporiša čini osmerokraka rozeta, četiri međusobno, po tankoj razdjeljujućoj osi, zrcaljena listasta oblika. Parovi tih oblika šire se dijagonalno iz zajedničkog središta koje čini križić, kvadrat ili četiri kvadratića. Važno je naglasiti da simbol, ukoliko biva u centru naglašeno povezan s osmerokrakom rozetom ili tamo leži kakav drugi oblik, utoliko više ne predstavlja Sporiša, već nešto drugo. Uz uzorak Sporiša, točnije uz periferne vrške osmerokrake rozete ponekad se mogu nalaziti i križići. Oni predstavljaju “kršteno” sjemenje, odnosno “krštenog” Sporiša kojemu nikakva sila više ne može naškoditi. Naime, kada seljak sije, on uz riječi “Pomozi, Bože!” krsti sebe i sjemenje. Sporišu se u vezu iskazuje poštovanje dodavanjem vijenca ili girlande oko njegova simbola. Često su mu pridruženi simboli Raja i Zemlje hraniteljice, pa i simbol kruha i Bogača.
Sporiš se spominje i u zazivima, molitvama te pjesmama:
“Прыспары мне, Спарыш, і ў доме, і ў полі, і ў гумне, і ў двары,
і ў клеці, і ў печы, і ў клеці карабом, і ў печы пірагом.”
◆
“Blagostanja mi, Sporišu, i u kući, i na polju, i u gumnu, i u dvorištu,
i u kleti, i u peći, i u kleti karabom, i u peći pirogom.”
Dr. M. S. Kacar bilježi nekoliko razgovora sa ženama, veziljama, Bjelorusije. Gđa Karaljkova (Sloboda, Rečitski okrug), koja je izvezla tkanje s uzorkom Sporiša, pripovijeda sljedeće:
“To je kako Sporiš ne zaboravio na mene, da bi dao obilje u žitu, ječmu i heljdi, na polju, na gumnu i u kleti.”
Gđa Haroška (Klimavici, Senjenski okrug) objašnjava:
“Kada je seljak vršio čarolije kako bi imao dobru žetvu, znao je da samo čarolija bez rada, bez truda ne može pomoći. Kada dobar gospodar radi vrijedno, tada pomaže čarolija i molitva Bogu u crkvi. Bog je Bog, ali i sam ne smiješ biti loš. No, gladan čovjek ili pijanica nisu dobri ni za posao, ni za čaroliju, ni za crkvu. Ni Bogu svijeća, ni đavlu lopar.”
Gđa Kudravec (Škloŭ), koja je stavila Sporiša na ručnik u okruženju simbola Zemlje hraniteljice, kazuje:
“Nekada se u selu zemlja cijenila više od svega na svijetu. Ako ima zemlje, čovjek živi bogato. Ako nema zemlje, čovjek je bijedan, gol i bos. Ljudi su cijeli život skupljali novac da bi kupili zemlju. A danas čak ni besplatno ne žele zemlju.”
Gđa Vasilevska (Migulina, Senjenski okrug) opisala je simboliku svojeg vezenog tkanja ovako:
“Glavna nada seljanke za žetvu izražava se kroz Sporiša (osmokraka zvijezda) i Raj (četverokraki simbol od klasa). Oni zauzimaju glavnu poziciju na tkanju. Rombovi s malim kvadratićima označavaju kišu, o kojoj također ovisi žetva. Sličan motiv je postavljen s Majkom Zemljom hraniteljicom.”
◆ ŽITENJ ◆
Žitenj je najpotpunija manifestacija simbola žetve. On je vrlo poštovan entitet u narodu te su mu se ljudi uvelike obraćali za pomoć. U narodnoj je svijesti povezan sa svim aspektima seoskog života.
Osim što je predstavljan u obliku simbola nalik na stilizirani vijenac u vezu, ujedno je bio i stvaran istoimeni vijenac koji se, primjerice, stavljao na glavu djevojci koja se sprema za udaju ili zajedno sa žetvenim snopom na počasno mjesto kraj ikone. Označavao je uspješnu žetvu. Karakteristično je i da su neke tkalje već poznati uzorak zvale Žnivenj, umjesto Žitenj. Čini se da je u narodnoj svijesti to bilo jedno te isto.
Simbol Žitenja složen je. On je predstavlja stilizirani žitni vijenac. U centru se nalazi jednostavan kvadrat, ili pak složeniji (od četiri manja, ili pak višestruko ponovljenih uspravnih kvadrata uloženih jedan u drugi), križ čije središte je kvadratić u kontrastu. Moguće su kombinacije navedenog. Središte ovoga simbola okružuju kružni oblici ili sami krugovi – njih četiri ili osam (svaki u četvrtini se može udvostručiti), orijentirani pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na zamišljenu horizontalnu i vertikalnu os prikaza. Udvostručeni stilizirani klasovi (ukupno četiri) nastavljaju se na “grozdove” smještene između kružnih oblika na zamišljenim horizontalnim i vertikalnim osima prikaza. “Grozdove” čine po četiri kvadratića ili kružića, ili pak samo jedan krug ili kvadrat. Ponekad “grozdova” uopće nema, već se klasovi nastavljaju na dominantan središnji oblik.
Žitenj se u narodnoj pjesmi zaziva na sljedeći način:
“Дай жа, Божа,
на полі снапамі,
на гумне стагамі,
на таку ўмалотам,
у клеці – спорам.
У млыне прымолам,
У дзяжы падходам,
у печы – з падростам,
на стале з прыбыткам,
з добрым ужыткам.”
◆
” Daj nam, Bože,
na polju snopove,
na gumnu stogove,
na taci – vršidbu,
u kleti – snopove.
U mlinu da meljemo,
U posudi kvas,
U peći – da raste,
na stolu s prinosom,
s dobrim urodom.”
Slijedi primjer molitve, zaziva Žitenju, zabilježen od G. Uljanović (r. 1902. Kruljaўščyzna, Vaўkavyski okrug):
“Жыцень, сей жыта на ніве!
Жыцень, малаці снапы на таку,
Жыцень, пячы хлеб у печы!
Жыцень, кладзі на стол булку!
Жыцень, памажы, Божа, на лета
мець усё гэта!
Амін, слава Богу на небе і на зямлі!”
◆
“Žitenj, sij žito na njivi!
Žitenj, mlati snopove na gumnu!
Žitenj, peci kruh u peći!
Žitenj, stavi na stol hljeb!
Žitenj, pomozi, Bože, da ljeti
ima svega toga!
Amen, slava Bogu na nebu i na zemlji!”
Kako se vidi, poganski su sveti entiteti u narodu smatrani prisutnima za svakoga u bilo kojoj prilici, odnosno jednostavno im se obraćalo kao svojima, slobodno osmišljenim molitvama:
“Радзі, сонца, жыта і пшаніцу,
радзі ярыну копамі!
Радзі, сонца, жыта і пшаніцу,
поўны гумны снапамі!
Радзі, сонца, жыта і пшаніцу,
поўны гумны снапамі!
Радзі, сонца, жыта і пшаніцу,
поўны клеці карабамі!
Радзі, сонца, жыта і пшаніцу,
поўны печы пірагамі!”
◆
“Rodi, sunce, žita i pšenice,
rodi proljetnih usjeva gomile!
Rodi, sunce, žito i pšenicu,
puni gumna snopovima!
Sunce, rodi nam žito i pšenicu,
puni gumna snopovima!
Sunce, rodi nam žito i pšenicu,
puni kleti karabima!
Sunce, rodi nam žito i pšenicu,
puni peći pirogama!”
Ove molitve, odnosno zahtjevi mogu se “pročitati” u cijelim predstavama sastavljenima od raznih simbola na mnogo vezenoga tkanja.
M. Jelenec (r. 1850., Hojniki) pripovijedala je kako su u mladosti slavili Žetvene svečanosti (bjrus. Дажынкі):
“Kada se žetva završi na posljednjem polju, ostavljali smo komadić žita, koji se zove djedova brada. Tada dozivamo svojeg ili susjedovog Žitenja, nakon čega žanjemo tu djedovu bradu, vežemo žetveni snop – Žitenj, te ga vežemo crvenom vrpcom. Djevojke ili žene vežu vijenac od klasja, pri čemu svaka izgovara želju. Djevojke mole za dobre mladoženje, žene za dobro djeci, da ne budu bolesna, ili nešto drugo. Tada djedu (iz sela) stavljaju na glavu vijenac od klasova, daju djedu u ruke žetveni snop. Držimo se za ruke i u smijehu i veselju hodamo oko djeda u kolu i pjevamo:
“Прыдзі, прыдзі да нас,
ураджай Жыцень,
Прынясі нам ураджай, Багач:
жыта на ніве, бабкі капамі,
на гумне снапы стаґамі,
у клеці зярняты гарамі,
на стале булкі – вазамі.”
◆
“Dođi, dođi k nama,
žetvo Žitenj,
donesi nam žetvu, Bogač:
žito na polju, babice s klasovima,
na gumnu snopovi u stogovima,
u kleti zrna u hrpama,
na stolu peciva u posudama.”
Zatim vijenac, Žitenj, stavljamo na glavu djevojci koja se sprema za udaju, a druga djevojka ili žena uzima žetveni snop, Bogač. Tada idemo ulicom, pjevamo i plešemo. Bilo je to u feudalno vrijeme, imala sam deset godina. Otišli smo tada do gospodara u dvor, on nas je pojio, gostio, a mi smo plesali, pjevali, hvalili gospodara i njegovu ženu te njihovu djecu. Kada je sve završilo, skupljali smo priloge: tko je nosio rakiju, tko slaninu, tko jaja. Tako smo se zabavljali. Pjevali smo pjesme o žetvi, slavili Jarila, Žitenja, Bogača. Molili smo ih da nas ne zaborave i da nam daju dobru žetvu.”
K. Filatova (r. 1892., Škloў) govori:
“Tijekom carske vlasti moj otac je bio siromašan. Imali smo tri desetine zemlje. Sovjeti su nam dali deset desetina. Preorali smo ledinu i imali dobru žetvu. Tada sam, još djevojka, tkala platna. To je moja radost – moj rad.”
M.Krukoўskaja (Mscіslaў) pojašnjava vez svojega vezenoga tkanja. Navodi kako je simbolika na njemu pjesma o žetvi:
“Kad smo želi, pjevali smo jasne, zvonke pjesme cijelim krajem. Koliko snopova požanješ, toliko pjesama otpjevaš. Navečer ili na praznike te pjesme su se vezle na ručniku ili plele u čipki. Bili smo tada mladi, veseli, voljeli smo sve lijepo. Radili smo do znoja, ali voljeli smo se zabavljati, pjevati, vezle smo i plele.”
“Posteljina s uzorkom žetve je, po pravilu, vrlo dekorativna. Sjajne, žarke boje uveseljavaju, stvaraju optimizam i nadu,” M. Jalenec nastavlja, “u ovoj sam prostirci izrazila svoju radost zbog žetve. Želim dodati da je dobro tkana izvezena i ukrašena posteljina umjetničko djelo kao slika ili skulptura, pjesma ili čak opera. Nažalost, ne vide to svi.”
Slijede primjeri iz Bjeloruskog ornamenta (M.S. Kacar ,Bjeloruska enciklopedija, Minsk, 1996.). Još kao mladić, svakog ljeta dolazio je u svoju domovinu, marljivo zapisivao priče seljaka, skicirao i fotografirao uzorke njihove umjetničke kreativnosti. Njegovi su vrijedni pronalasci okupljeni u mnogim radovima, pa tako i ovome.
Sl. 1. Tkanje s motivima “krštenog” Sporiša i Žitenja. Ljubanski okrug Minskoga područja.
Sl. 2. M. Jelenec. Fragment tkanja s motivima “krštenog” Sporiša i Žitenja. Hojniki, Gomeljska oblast.
Sl. 3. Posteljina s motivima “krštenog” Sporiša i Žitenja, Gomeljska oblast.
Sl. 4. Vezeno tkanje s motivima “krštenog” Sporiša i Žitenja. Palnica, Grodnjenska oblast.
Sl. 5. K. Rusakovič. Fragment tkanja s motivom Žitenja. Ruhava, Starodorožski rajon, Minska oblast.
Sl. 6. N. Ceraškova. Fragment tkanja s motivima “krštenog” Sporiša i Žitenja. Zeljoni Kraz, Žlobinski rajon, Gomeljska oblast.
Sl. 7. Šatilava. Fragment tkanja s motivima Žitenja i Majke Krmiteljke. Astragljadi, Braginski rajon, Gomeljska oblast.
Sl. 8. Е. Dudzina. Fragment vezenog tkanja s motivima Žitenja i kišne kapi. Abuhava, Senjenski rajon, Vitebska oblast.
Sl. 9. M. Daborvoljska. Fragment veza s motivom Žitenja. Šarkovščinski rajon, Vitebska oblast.
Sl. 10. V. Rudaja. Fragment posteljine s motivima Žitenja. Semiči, Slucki rajon, Minska oblast.
Sl. 11. V. A. Šiljko. Fragment dekoracije vezenog tkanja s motivom Žitenja. Pjarespa, Senjenski okrug Vitebske oblasti.
Sl. 12. Tepih s motivom Žitenja i kišnih kapi. Hilčici, Žitkavički okrug, Gomeljska oblast.
Sl. 13. G. Stupina. Stolnjak s motivima Žitenja i kruha. Minsk.
Sl. 14. Fragment tkanja s motivom Žitenja. Semiči, Slucki okrug.
Sl. 15. A. Šiljko. Fragment dekoracije tkanja s motivom žitenja. Peresla, Senjenski okrug, Vitebska oblast.
Sl. 16. Tepih s motivima Sporiša. Pastaviči, Staradorožski rajon, Minska oblast.
Sl. 17. N. Karalkova. Uzorak Sporiša u dekoru tkanja. Sloboda, Rečicki rajon, Gomeljska oblast.
Sl. 18. Ručnik s uzorkom Sporiša. Gomeljska oblast.
Sl. 19. U. Kapšulj. Stolnjak s uzorkom Sporiša. Berazvečje, Glubočki rajon, Vitebska oblast.
Sl. 20. G. Stupina. Fragment dekora stolnjaka s uzorkom “krštenog” Sporiša. Minsk.
Sl. 21. K. Il’kavets. Fragment dekora posteljine s motivima “krštenog” Sporiša i Zemlje Krmiteljke. Koladeviči, Žabinka rajon, Brestska oblast.
Sl. 22. Ručnik s motivima Sporiša i kruha. Luninec, Brestska oblast.
Sl. 23. Tepih s motivima “krštenog” Sporiša. Luninec, Brestska oblast.
Sl. 24. Fragment dekora tkanja s motivom Sporiša.
Sl. 25. H. Paljaščuk. Fragment tkanja s uzorkom Sporiša. Makrany, Kapyĺski rajon, Minska oblast.
Sl. 26. N. Zaharevič. Fragment dekora tkanja s uzorkom Sporiša. Lida, Grodnjenska oblast.
Sl. 27. V. Ragozina. Fragment dekora stolnjaka s uzorkom Sporiša. Vitebska oblast.
Sl. 28. Ručnik ukrašen motivima Sporiša. Vitebska oblast.
Sl. 29. Fragment dekora tkanja s motivima Sporiša i Zemlje Krmiteljke. Slucki rajon, Minska oblast.
Sl. 30.V. Šaško. Fragment dekora tkanja s uzorkom Sporiša. Dubnaje, Staradorožski rajon, Minska oblast.
Sl. 31. T. Šašolka. Tepih s uzorkom “krštenog” Sporiša. Glinnaja Sloboda, Kalinkavičski rajon, Gomeljska oblast.
Sl. 32. Tkanje s uzorkom “krštenog” Sporiša i Zemlje Krmiteljke, Minska oblast.
Sl. 33. Survetka s motivom Sporiša i kruha. Minsk.
Sl. 34. Fragment dekora tkanja s motivom “krštenog” Sporiša. Minska oblast.
Sl. 35. Fragment dekora tkanja sa simbolima Žitenja i Sporiša. Gomeljska oblast.
Sl. 36. V. Šaško. Tkanje s motivom Sporiša. Dubnaje, Staradorožski rajon, Minska oblast.
Literatura: M. S. Kacar: Bjeloruski ornament, Bjeloruska enciklopedija, Minsk (1996.)
Odgovori