Maksim Suharev – tvorac začudne umjetnosti slavenskih arhetipova

Odlučili smo, osim vizualno, istražiti i kontekstualno jednog od najinspirativnijih umjetnika današnjice u rodnovjernome svijetu, Maksima Suhareva, i pogledati malo dublje što stoji iza njegove umjetnosti, odakle crpi inspiraciju i što ona ustvari prikazuje. Prošli smo brojne njegove zapise na osobnim blogovima, internetskim stranicama i društvenim mrežama, kako na engleskom tako i ruskom jeziku te smo mnogo toga saznali. Danas vam donosimo dijelove njegovih razmišljanja uz prikladnu galeriju njegovih najpoznatijih radova.

 

 

Pripremio: Vlk, HRŽ Perunica

 

Maksim Suharev, sibirski umjetnik čije inspirativne umjetničke radove skoro svakodnevno brojne slavenske rodnovjerne zajednice vole prikazivati i dijeliti na svojim društvenim mrežama i stranicama, uključivo i nas, za sebe kaže da nije rodnovjerac. Možda da živi bliže jezgri slavenskoga društva, ali ovako čitavu temu promatra ponajviše iz umjetničkog kuta.

Suharev kombinira prikaze primitivne percepcije svijeta rekonstruirane iz brojnih svjetskih istraživanja slavenske kulture i mitologije, vjerskoga poimanja svijeta Slavena prije kristijanizacije. Također, njegov rad uvelike crpi vizuale narodne umjetnosti i folklora, u koji dodaje mnogo svoga posebnoga stila po kojem je postao i poznat. Radi u tehnikama slikanja, crtanja, digitalnog oblikovanja i grafičkoga stila s dodatnim digitalnim koloriranjem. Na svojim internetskim stranicama kaže da nikad ne bi mogao ovu temu raditi u čistom realističkom stilu, no ne zato što nema znanja za to, već zato što je oduvijek mislio da u radovima koji se bave slavenskom mitologijom kroz realistični prikaz nedostaje nužnoga duha. Primjerice, kaže, možemo u središte platna postaviti realističnog jahača u narodnoj nošnji i nazvati tu sliku "Jari". No, kako god da nazvali sliku, ona još uvijek neće postati božanstvom. I dalje će biti neki bradati jahač na svome konju. No, kad promatra neke slike australskih Aboridžina, sjevernoameričkih Indijanaca i Afrikanaca, koje obično većina ljudi smatra nespretno primitivnima, njega upravo oduševljava i začuđuje količina duha prisutna u tim radovima, smatrajući to čistim mitološkim energetskim tokom, srcem neke kulture. Njihova "stvarnost" za njega je stvarnija od stvarnosti fotografije. Magija onkraj objašnjivoga. Poezija umjesto znanstvene prakse i analize. Jednako tako vidi i neke stare ruske ikone, moćnoga naboja koji nose, upravo suprotne modernitetu, skoro fotografske točnosti, opet određene njihovim stilom, zamagljujući percepciju njihove simboličke prirode.

 

00000653

 

Ethnoarhaika ili Arheoumjetnost pojavila se u Sibiru krajem 20. stoljeća. Ono što Suhareva čudi jest shvaćanje da su autori odlazili u druge ekstreme, da su za osnove svoga stila umjesto realizma uzimali su špiljske crteže davnih stanovnika Sibira. Ne baš slično onima u Altamiri, ali sličnih kontura sačuvani primitivni petroglifi u stijeni. Smatra da bi to također bile sjajne grafike, no ne monumentalna ulja na platnu.

 

Доможаков А.В. Без названия  5

 

Nije mu jasna diskrepancija onoga što piktorijali predstavljanju: zašto slikati veliku sliku u ulju na platnu, kad ono što se prikazuje može biti nacrtano olovkom na komadu papira, svejedno ne kompromitirajući kvalitetu prikaza.

No, ono što on ne želi u svojim radovim je ono što se naziva "starom ruskom umjetnošću", čitav crkvenoslavenski ćirilićni stil rubne ornamentike u keltskom stilu ili slično. Intuitivno smatra da u tome nedostaje duha jer je to već trag redefinirane starovjerne slavenske kulture u susretu s bizantskom i europskom kulturom. Za fantastiku, to je po njemu u redu, no on želi otići svojim radovima dublje, u Sanjano vrijeme mitova, kad su drveća bila ogromna, a magije je bilo toliko da nije mogla samo utažiti žeđ, već prštati uokolo poput vode. U djetinjstvu čovječanstva, kaže Suharev, duboko u vremenu. No, ono što je njemu najbitnije, da to što pokušava prikazati, i dalje bude prezicno "slavensko", a ne nešto drugo. Smatra da ostaci i prežici slavenske starovjerne umjetnosti možda nisu dostatni za upotpunjavanje mitske slike nekome znanstveniku rekonstrukcionistu, ali da za umjetnika otvaraju vrlo zanimljive perspektive kreativnosti.

Suharev također i daje kritike nekih suvremenih simbola rodnovjerne umjetnosti. Primjerice, rastuća identifikacija slavenske kulture s indijskim Vedama, izuzetno popularna krajem 20. stoljeća dovela je, između ostaloga, do pojave pisama poput "velesovice", mješavine indijskog devanagari pisma koje se piše s horizontalnom crtom i ćirilice. Smatra to u potpunosti nepostojećim i čistom reinvencijom.

 2

 

Jednako tako smatra da je i jedan od najpoznatijih simbola slavenskoga rodnovjerja, kolovrat, koliko god i njemu samome izgledao arhaičan, jak i prikladan tradiciji, svejedno nepostojeć u povijesnom obliku, da se nije koristio i da je primjer pseudostarovjerja.

 

Kolovrat

 

Najbliže kolovratu što je uspio pronaći u svojim istraživanjima slavenske kulure, mitologije i povijesti je simbol rotirajuće zvijezde, ali opet nešto različit od današnjega kolovrata.

 

180612

 

Objašnjava da ovaj stil u umjetnosti nije postojao sve do 20-tih godina 20. stoljeća. Umjetnik Ivan Golikov 1920. godine naslikao je minijaturu "Adam u raju" u specifičnom stilu koji će kasnije postati poznat kao Palekh. Ubrzo se formirala grupa autora koji su zadobili međunarodnu pozornost. Glavna odlika stila je postala minijaturna crna pozadina, scena osvijetljena svjetlošću čiji izvor ostaje skriven i nevidljiv.

 

adam

 

palekh

 

Ne ulazeći dalje u dublje rasprave, sam Suharev zaključuje: nije mu namjera pokušati prikazati slavensku mitoligiju kakva, prema njegovu mišljenju, jest. Upravo namjerno i suprotno, pokušava je prikazati kako bi on volio da ona izgleda. Ne želi obeshrabriti one koji u njegovim radovima na temu slavenske mitologije žele vidjeti nešto stvarno. Ako se netko smatra znanstvenikom, stalno mora provjeravati strukturu istraživanoga po principima Occamove britve i opravdavati, odnosno uvijek biti spreman dobiti rezultate drugačije od onoga kako je izgledalo na početku. Umjetnik pak treba žudjeti stvoriti nešto svoje. Točna povijesna rekonstrukcija umjetnika znači samo postići cilj, ne i cilj sam po sebi.

 

Neke od njegovih radova, ako već niste, možete pogledati u donjoj galeriji.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *