Od 6. do 8. lipnja 2025. godine u Češkom narodnom domu u Zagrebu održan je festival Beskonačnost Slavena, jedinstven kulturni događaj koji odaje počast slavenskoj baštini te promiče njen kontinuitet i suvremenu dimenziju. Koncipiran je kao interdisciplinarna, interkulturalna i međunarodna platforma za glazbene i vizualne umjetnosti, edukativna predavanja i interaktivne radionice. Okuplja širok spektar publike,
Narodna je kreativnost živa i sadržajna, a njeni izražajni oblici u mnogočemu nadmašuju skromna čovjekova očekivanja. Umijeće vezenja jedan je od plodova njene djelatnosti. Tako je poetska duša naroda, njegovo viđenje prirode i njene međusobne povezanosti s čovjekom i njegovim životom, između ostalog, svojom esencijom sročena i apstrahirana u umjetnost veza. Kroz simbole ovog drevnog
“Lepa Mara rože brala Na ivanjsko navečerje Oj, lado, lado, oj, Ivo, lado! I od roža venca pljela Za Ivana svevišnjega, Koji nosi žarko sonce Žarko sonce i meseca. Z desnom rokom ognja kuri A sa levom deklu grli.” ◆ Kupala ◆ U slavenskim i mnogim drugim europskim predajama sunce u podne ovoga dana poskače
“Potucao se Jarilo po svem svijetu, polju je žito rodio, ljudima djecu plodio. A gdje pak nogom, tamo žito stogom, a kamo on gurne, tamo se klas rascvate.” ◆ “Валачывся Ярыло па усему свету, полю жыто радзив, людзям дзеци пладзив. А гдзе ж он нагою, там жито капою, а гдзе зон ни зырне, там колас
Jarilo, mladi Bog što “hodi i plodi”, “rađa” žito te “sadi” pčelice, probija se kroz tminu Velesovog podzemlja. Baš tako se kroz blatnu kaljužu tek odmrznute zemlje simbolično probijaju i uskršnji ophodnici, pjesmom nam najavljujući “pisani Prvi blagdan”, početak nove godine! Zadnji su traci zime, Morane, spaljeni, utopljeni i vraćeni “iza mora”, dok se priroda
Zima je odmakla, no do pravog buđenja prirode preostaje joj još dugih, gladnih tjedana. U okrilju slavenskog bajoslovlja, mladi Jarilo – Zeleni Juraj još je u Velesovim dvorima, “sklonjen s vodom u panj”, dok proste ljude nemilosrdno šiba Moranin bijes. On tamo prebiva do Jarilova, ili Jurjeva, kada iz vlažnog podzemlja, ili Vyreja, mjesta vječna
