Znanstveni skup posvećen jednome od najznačajnijih hrvatskih etnologa i indologa kraja 20. i početka 21. stoljeća održan je 1. i 2. travnja 2022. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Piše: Vlk, HRŽ Perunica
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održan je 1. i 2. travnja 2022. godine znanstveni skup u čast prof. dr. sc. Tome Vinšćaka (1951. – 2013.). Tomo Vinšćak je diplomirao na Flozofskom fakultetu u Zagrebu 1980. godine etnologiju i indologiju te se ubrzo i zaposlio pri Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta. Na istom je Fakultetu 1985. godine magistrirao temom “Transhumantni stočari između primorja i Velebita”, a 1997. godine doktorirao temom “Vjerovanja o drveću u Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja”, pri čemu je doktorat objavio 2002. godine kao izniman doprinos kulturnoj botanici.
Vinšćak je 2004. godine u Motovunu organizirao prvi hrvatski međunarodni simpozij o šamanizmu, a 2005. godine u Mošćeničkoj Dragi i prvi znanstveni skup o prežicima zajedničke indoeuropske mitološke baštine u Hrvata. Osim toga, od 2007. godine bio je i voditelj znanstvenog projekta “Sakralna interpretacija krajobraza”, koji je provođen kao interdisciplinarno istraživanje i vrednovanje tragova starovjernih vjerovanja u hrvatskoj toponomastici, topogra fiji i usmenoj predaji. U okviru toga projekta 10. srpnja 2009. godine službeno je otvorena prva europska Mitsko-povijesna staza “Trebišća – Perun” kao rezultat suradnje znanstveno-nastavne institucije (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu), javne ustanove (Park prirode U čka), lokalne samouprave (Općina Mošćenička Draga) te nevladinih udruga. Bio je jedan od pokretača i urednika znanstvenoga časopisa Studia ethnologica Croatica, a posljednjih je godina života bio urednikom “mitske” trilogije Radoslava Katičića (Božanski boj 2008., Zeleni lug 2010., Gazdarica na vratima 2011.), na čijim su stranicama zabilježena i njegova vlastita istraživanja poput istraživanja Perunova svetišta na Učki, Velesa u Povilama kraj Novog Vinodolskog. Perunova kulta iznad Žrnovnice kod Splita.
Na ovome skupu okupili su se brojni Vinšćakovi prijatelji, kolege, suradnici i studenti te svojim znanstvenim i stručni doprinosima koji su ili govorili o različitim suradnjama i projektima koje su započeli ili radili s njim, ili su pak tematski vezana uz njegova polja interesa – Indiju, vjerovanja u drveće, šamanizam, sakralnu interpretaciju krajobraza, vještičarstvo, hrvatsko starovjerje i brojna druga.
Skup su u petak 1. travnja 2022. otvorili s uvodnim riječima Tihana Petrović Leš (Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i Željka Petrović Osmak (Hrvatsko etnološko društvo) te prof. dr. sc. Marijana Belaj s predavanjem “Tomo Vinšćak – istraživač i nastavnik izvan okvira” u kojem se osvrnula na interese Tome Vinšćaka – svete krajolike, kulturnu ekologiju, mitsku botaniku, šamanističku kozmologiju kojima se bavio kroz svoju istraživačku kreativnost i imaginaciju, interdisciplinarne i transdisciplinarne kolaboracije, zastupanje participatornih principa, integraciju nastave i znanstvenoga rada te bogat mentorski opus.
Zatim je unutar sesije Sakralna interpretacija krajobraza prvi govorio akademik Mislav Ježić koji je svojim izlaganjem “Tomo Vinšćak, voditelj projekta Sakralna interpretacija krajobraza, i suradnici na projektu Radoslav Katičić i Vitomir Belaj” podsjetio na sve ostvarene ishode velikoga projekta koji su godinama vodili Tomo Vinšćak kao voditelj te suradnici Radoslav Katičić i Vitomir Belaj. Ovim projektom su ostvareni znanstveni plodovi povezivanja ishoda filoloških istraživanja rekonstrukcije formula sakralnih tekstova iz slavenskih (i baltičkih) usmenih predaja, koja je provodio Radoslav Katičić, s lokalnim predajama, oronimijom i hidronimijom na odredištima na koja je Tomo Vinšćak vodio suradnike na projektu. Time je postignuta povezanost filoloških ishoda sa stvarnim krajobrazima i mjestima, osobito u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. S jedne je strane Katičićeva rekonstrukcija “naše stare vjere” dala temporalnu interpretaciju elemenata te “ovosvjetske vjere”, pa ju je Vitomir Belaj mogao povezati s Gavazzijevom “godinom dana hrvatskih narodnih običaja”, proširivši njezin etnološki obzor, i reinterpretirati je u svjetlu novih semiotičkih spoznaja o “staroj vjeri” na kojoj se temelje ti “narodni običaji” te je opisao njihov “hod kroz godinu”. S druge je strane lokalizacija sadržaja “stare vjere” u prostoru i krajobrazu dala poticaj, prvo Andreju Pleterskomu, a zatim Vitomiru Belaju da potraže strukture “svetih trokuta” u krajobrazu, koje povezuju svetišta glavnih praslavenskih božanstava, a na tome su Pleterski i Vladimir Goss zasnovali svoja istraživanja o slavenskome zauzimanju prostora u koji su se naseljavali tijekom seoba.
Potom je govorio etnolog Grga Frangeš u predavanju “Tomo Vinšćak i projekt interpretacije pretkršćanskog sakralnog krajobraza nad Mošćenicama“. U svome se izlaganju osvrnuo na rad i posredovanje Tome Vinšćaka koji su bili ključni u pokretanju projekta čiji je cilj bio da se sakralni elementi Učke istraže u prostoru i sagledaju iz perspektive različitih struka. Dovevši na teren Učke niz stručnjaka i autoriteta iz područja filologije, indologije, arheologije i etnologije, Vinšćak je omogućio da se iz raspoloživih fragmenata znanja zajedničkim radom formira narativ kojim se taj sakralni krajolik uspješno predstavio posjetiteljima.
Nakon Frangeša, skupu se obratila povjesničarka umjetnosti Vjekoslava Batovanja izlaganjem “Odnos prostora i sakralne baštine u Imotskoj krajini na odabranim primjerima” u kojem je predstavia svoju analizu kulturnog krajolika Imotske krajine na odabranim primjerima pokušavajući otkriti pravilnosti distribucije lokaliteta s obzirom na njihovu vizualnu interakciju. Gradina na sjeveroistočnoj strani Crvenog jezera pri tome je poslužila kao stabilna točka na Zemlji iz koje se promatra putanja Sunca. Interakcija navedenog odredila je pozicioniranje ostalih sakralnih točaka kulturnog krajolika Imotske krajine, čiji kontinuitet pratimo do danas. Izlaganje je komentiralo i vizualno najdominantniji element (kulturnog) krajolika – biokovski vrh Svetog Juru određujući ga kao jednu od točaka svetog trokuta. Radi se o formaciji čija je funkcija sakralizacija i mitologizacija prostora kako bi se novonaseljena slavenska zajednica s njime intimizirala, a koja integrira slavensko trojstvo bogova u prostor. Uzimajući u obzir značajke već potvrđenih formacijana području obitavanja slavenske zajednice te pripisane karakteristike preostalih bogova trojstva, Velesa i Mokoš, rad predlaže zatvaranje trokuta mikrocjelinama u Prološcu i Kamenmostu, mjestima pod Biokovom.
Doc. dr. sc. Damir Zorić održao je predavanje “Perun i Perin” o različitim oblicima imena slavenskoga bog gromovnika Peruna za kojega je u hrvatskoj tradiciji našao tri toponima u inačici Perin. To su: 1. Perinova ljut, kameni goletni brijeg između Gruda i Širokog Brijega u zapadnoj Hercegovini, gdje je, sjeverozapadno odPosušja, 2. Perinuša, neveliko jezerce ili lokva te mnogo poznatiji dio Imotskog polja u rukavcu Vrljike, kod Prološca zvan 3. Perinuša. Ova tri toponima nalaze i svoju povijesnu potvrdu na jednoj geografskoj karti Bosne i susjednih zemalja iz 15. stoljeća. Naime, Francesco Roselli, ranorenesansni kartograf na Korvinovu dvoru, 1476. godine upisao je Perin mons na mjestu hercegovačke gore Prenj. Toponimi izvedeni iz osnove Perin (suvremeni Perinova ljut i Perinuša te povijesni Perin planina i Perin mons) pokazuju da osim na područjima istočnoga slavenstva oblik Perin postoji i u hrvatskom te u područjima drugih južnoslavenskih jezika i tradicija.
Posljedji predavač u ovoj sesiji bio je doc. dr. sc. Denis Vekić s predavanjem “Crni ovan na dnu Neretve – djevojka, ovan i zagrobni svijet u usmenim predajama doline Neretve” koji se bavio mitološkom temom vezanom za smrt djevojke koja je izgubila život u vodi ili u kakvoj jami. U nekim usmenim predajama o smrti djevojke u vodi ili jami u dolini Neretve crni ovan ima specifičnu ulogu i vrši funkciju uzroka smrti ili pak čuvara onog što je izgubljeno ili u nesreći nestalo (djevojka, zvona, teret lađe itd.). Crni se ovan u tim predajama doživljava kao životinja koja ima demonski značaj te živi blizu krških jama ili pak ispod površine vode te svojom statičnom, podvodnom pojavom predstavlja novog baštinika izgubljenih života i stvari.
Druga sesija prvoga dana skupa nosila je naziva Prostor, mit i umjetnost i sastojala se od dva predavanja i rasprave.
Prvi je izlagao izv. prof. dr. sc. Josip Zanki s predavanjem “Čitanje prostora, bilježenje Svetog – Veliko Rujno, Perun i Dharsmshala” u kojem je predstavio neke od rezultata istraživanja provedenih na tri terena – Veliko Rujno, Perun i Daharamshala – koji ujedinjuju iskustva i rad istraživača s temama znanstvenog rada Tome Vinšćaka. Zanki je obradio novonastale konceptualizacije prostora (mogućeg Svetog prostora), koje se dijelom naslanjaju na one stare, tradicijske i etnološke, nadograđuju ih, ili polaze od potpuno drugačijih pretpostavki. Upravo je i devetogodišnji ciklus od preranog odlaska Tome Vinšćaka bio dovoljan i za novo čitanje prostora.
Drugo izlaganje održala je etnologinja i povjesničarka umjetnosti Maja Flajsig pod nazivom “Mit u krajoliku: umjetničke intervencije na području Parka prirode Učka” u kojem je predstavila dijelove svoga diplomskoga rada u kojem je analizirano razdoblje od 2001. do 2021. godine u kojemu je u Parku prirode Učka izveden niz umjetničkih intervencija u krajoliku. Na području Parka prirode svoje su radove izveli Damir Stojnić, Ljubo de Karina, udruga “Perunova svetinja”, Mirko Zrinšćak i Marina Banić Zrinšćak, Boris Pecigoš, Marko Pogačnik, Manolo Cocho i Davor Sanvicenti. Iako su umjetnički radovi izvedeni u različitim medijima i stilovima, kao njihova središnja tema nameće se duhovnost i mitološki kontekst planine Učke. Predavanje je predstavilo procese sakralizacije planinskog prostora katalizirane stvaranjem umjetničkih radova u prirodnom okolišu, odnosno stvaranjem mjesta. Djela suvremene umjetnosti izmještena iz uobičajenog konteksta galerija uvjetuju specifičnost njihova doživljaja, a u relaciji s naglašenim duhovnim aspektom potiču promatrače na interakcije s djelima, odnosno na određeno simboličko ponašanje.
Posljednja sesija prvoga dana pod nazivom Religijske tradicije Tibeta i Indijskog potkontinenta bilo je fokusirano na indijske teme istraživanja Tome Vinšćaka.
Prvo predavanje održao je doc. dr. sc. Hrvoje Čargonja pod nazivom “Religijsko iskustvo i estetika afekta u gaudijskom vaišnavizmu”.
Gaudijski vaišnavizam krišnaistički je devocionalizam podrijetlom iz Bengala. Njegov je osnivač Caitanya Mahaprabhu, visokoobrazovani ekstatik iz 15. stoljeća, koji je naučavao da je cilj ljudskog života razviti bezuvjetnu i preplavljujuću ljubav prema izvornom i najumilnijem obliku boga – Krišni. U skladu s hinduističkim bhakti tradicijama, glavna praksa za postizanje tog cilja je slavljenje i obožavanje Boga, pogotovo u obliku javnog kongregacijskog pjevanja ili osobnog meditativnog mantranja božjih imena.
Drugo predavanje održala je etnologinja Danijela Smiljanić Simpson pod nazivom “Tragom štovatelja Śive – hinduističko hodočašće na svetu planinu Kailās“. Planina Kailās, smještena u zapadnom Tibetu, jedno je od rijetkih mjesta hodočašća na kojima se susreću vjernici u kojih se ime božje razlikuje. Buddhisti, đinisti, bönisti i hinduisti smatraju tu planinu svetom. Tijekom proteklih dvije tisuće godina hodočašće ili tīrtha-yātrā postalo je jedan od najvažnijih religijskih obreda koji nose naziv “hinduistički”. Odlazak na sveto mjesto, na kojem se susreću svijet bogova i svijet ljudi, od velike je važnosti i takvo se putovanje poduzima u vremenima velikih promjena u životu vjernika. Ovaj je rad nastao temeljem autoričinih terenskih istraživanja koje je provela na području Tibeta, zajedno s profesorom Tomom Vinšćakom, u lipnju 2006. godine, slijedeći pravila i rituale hinduističkog hodočasnika.
Posljednje predavanje prvoga dana skupa održao je budistički učitelj Dragutin Šmalcelj pod nazivom “Profesor Tomo i tibetska budistička kultura” u kojem se osvrnuo na doprinose i suradnje Tome Vinšćaka na polju istraživanja tibetske budističke kulture. Jedna od takvih suradnji bila je organizacija izrade drevne pješčane mandale iscjeljujućeg Bude u prostoru HDLU-a, a potom i mandale Bude mudrosti.
Drugi dan skupa, u subotu. 2. travnja 2022. započeo je sa sesijom Kulturna etnologija i mitska botanika.
Etnologinje doc. dr. sc. Sanja Lončar i izv. prof. dr. sc. Tihana Rubić održale su predavanje “Etnologija – ekologija, karika koja nedostaje” – doprinos Tome Vinšćaka etnološkom proučavanju okoliša i održivosti” na teme okoliša i održivosti u hrvatskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji od kraja 19. stoljeća do suvremenosti. Tekst Tome Vinšćaka iz 1990. godine naslova “Etnologija – ekologija, karika koja nedostaje” ključan je i nezaobilazan u takvom osvrtu.
Potom je u ime grupe autora agronomkinja Tanja Kremenić održala izlaganje “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: primjeri s cresko-lošinjskoga otočja” o suhozidnoj pastirskoj baštini na primjerima s otoka Cresa i Lošinja (lokalnoga naziva mrgari).
Etnologinja dr. sc. Suzana Marjanić predavala je potom o temi “Dendrologija i mitska botanika Tome Vinšćaka i Nikole Viskovića”
kao svojevrstan pregled istraživanja Tome Vinšćaka izloženoga u autorovoj knjizi Vjerovanje u drveće u Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja (2002.) u usporedbi s knjigom Nikole Viskovića o stablima u kulturološkom kontekstu Stablo i čovjek: prilog kulturnoj botanici (2001.). Oba je kulturnobotanička istraživanja interpretirala u poveznici s Nodilovom mitologijom prirode, koji u interpretaciju “stabla od svjetlosti” (Lichtbaum) polazi od Wilhelma Schwartza.
Etnologinja dr. sc. Lidija Bajuk kao posljednje predavanje u ovoj prvoj sesiji održala je izlaganje “Sveta bukva – etnološko-interdisciplinarni ogledi” u kojem se pozabavila temom tragova pretkršćanskog poistovjećivanja kultnih stabala s djevičanskim bogomajkama dojiteljicama kao prepoznatljivima u južnoslavenskome novogodišnjem kićenju stabalca i drvenih križeva te svadbenih stabalca.
Središnja i najveća sesija drugoga dana skupa nosila je naziv Šamanizam i vještičarstvo.
Prvo predavanje u sesiji održao je povjesničar i etnolog dr. sc. Deniver Vukelić pod nazivom “Core šamanizam Michaela Harnera” analizirajući Harnerova istraživanja i pristup šamanističkim praksama, stvaranje koncepta core šamanizma, načine prenošenja znanja, same magijske prakse. Vukelić je i iznio rezultate svojih terenskih istraživanja rada praktičara core šamanizma u Europi i Hrvatskoj.
Zatim je etnolog izv. prof. dr. sc. Luka Šešo izložio temu “Šamanistički i mitološki aspekti u predajama o krsniku” osvrnuvši se na dvije teze Tome Vinšćaka iz članka “O štrigama, štrigunima i krsnicima u Istri” objavljenog 2005., preispitujući mogu li se, i do koje mjere, krsnici (te štrige i štriguni) smatrati sličnima šamanima ili slavenskim mitološkim božanstvima.
Etnolog dr. sc. Noel Šuran izložio je iznimno zanimljivo predavanje pod nazivom “Ako si od vetra, hodi van… O tradicijskim metodama liječenja i skidanja uroka u Istri”. Razgovarajući s onima koji se još uvijek bave tradicijskim metodama liječenja i skidanja uroka, zabilježio je mnoge molitvene obrasce i metode liječenja različitih bolesti. Obradio je rukopis s početka 20. stoljeća jednoga muškarca iz Puntere (Barbanština), tradicijskog liječnika koji je u svojoj zajednici slovio kao svojevrsni krsnik. Zabilježio je neke vrlo zanimljive recepture i postupke liječenja. Pučka pobožnost i tradicijski elementi liječenja i skidanja uroka još su uvijek vrlo prisutni u Istri te se i dalje prenose s generacije na generaciju. U posljednje vrijeme pokušava se štrige, štrigune, more, krsnike i dr. promovirati u turističke svrhe. U kazivanjima starijih sugovornika spominju se borbe krsnika i štriguna i prelaženje velikih geografskih udaljenosti u stanju transa što je moguće povezati s elementima šamanizma, kako je to zastupao profesor Vinšćak.
Psihijatar dr. Tomislav Peharda održao je predavanje “Šamanska “bolest-inicijacija” i psihofizičke patnje onkološke bolesti” s razmatranjem inicijacijskog obreda prijelaza u šamanizmu kao simbolične smrti jednog oblika postojanja i egzistencijalne krize osoba s onkološkom dijagnozom.
Etnologinja i povjesničarka Sonja Miličević Vukelić održala je predavanje “Margaret Alice Murray i njezin utjecaj na oblikovanje suvremenih praksi vještičjeg umijeća u 20. stoljeću” o Margaret Alice Murray (1863. – 1963.), britanskoj znanstvenici u području antropologije, arheologije i egiptologije koja je objavila dvije knjige koje će snažno utjecati na prihvaćanje teorije o prežitku vještičjeg kulta plodnosti sve do 20. stoljeća. Njezine teorije o prežitku vještičjeg kulta plodnosti do 20. stoljeća održale su se u znanstvenom svijetu sve do 70-ih godina 20. stoljeća, kada su pobijene.
Nakon rasprave, održana je posljednja sesija ovoga skupa, pod nazivom Tomi, deset godina poslije.
Prvo izlaganje održao je Radovan Rus pod nazivom “Ljudska svijest u digitalnom dobu” u kojem je spomenuo kako je Tomo Vinšćak svojim djelovanjem kroz povijesne presjeke raznih kultura i naroda te njihovih etničkih, kulturnih i religijskih obilježja proučavao upravo to kako se mijenjala ljudska svijest sa svojom percepcijom vidljivih i nevidljivih svjetova.
Posljednje predavanje skupa, te svojevrsno zaključivanje i zatvaranje održao je etnolog doc. dr. sc. Tibor Komar, nekadašnji asistent profesora Tome Vinšćaka. Predavanje “Projekt Sakralna interpretacija krajobraza – deset godina poslije” održano je iz perspektive suradnika na ovom projektu uz osvrt na temeljnu ideju projekta, zadane i ostvarene ciljeve unutar njega te kratki presjek sadašnjeg stanja na terenu, s vremenskim odmakom. Osnovni cilj projekta Sakralna interpretacija krajobraza bilo je otkrivanje načina na koji su doseljeni Slaveni ugradili svoj iz pradomovine doneseni svjetonazor u novozaposjednute prostore. Tijekom gotovo petogodišnjeg odvijanja projekta, provedena su nebrojena manja i veća terenska istraživanja diljem Hrvatske te nekoliko u inozemstvu. Za vrijeme trajanja projekta organizirano je sedam znanstvenih skupova na kojima su gotovo u realnom vremenu prezentirana najnovija saznanja dobivena istraživanjima iz raznih znanstvenih struka i perspektiva. Utvrđeno je postojanje tragova pretkršćanskog svjetonazora kod Mošćenica u Istri, kod Žrnovnice blizu Splita te nedaleko Vareša u Bosni i Hercegovini. Ostvarivanje kontakata i dobra suradnja s lokalnim stanovništvom, organizacijama i udrugama uvelike su pomogli da se istraživani lokaliteti zaštite i očuvaju te je takav, vrlo dinamičan i dvosmjeran odnos između istraživača i lokalne zajednice zaživio u punom obujmu, potaknuvši aktivnosti koje ni danas ne jenjavaju. Poduzeta su i dva terenska istraživanja u Ukrajini, 2011. i 2012. godine u okolici grada Lavova gdje i danas nalazimo tragove kulture Bijelih Hrvata te su s Etnografskim institutom i Arheološkim institutom pri Sveučilištu u Lavovu potpisani ugovori o znanstvenoj suradnji. Za kraj se osvrnuo na dio recentnih događanja koje se provode na nekima od lokacija koje su bile obuhvaćene istraživanjem u okviru projekta, a čije se aktivnosti i danas, s odmakom od gotovo deset godina, promatraju kao odjeci idejnog projekta Tome Vinšćaka.
Ovaj dvodnevni skup bio je iznimno važan za rasvjetljavanje brojnih pitanja iz slavenske i hrvatske baštine, prošlosti, duhovnosti i umjetnosti te za istraživanje hrvatskoga starovjerja, ali i rodnovjerja i drugih suvremenih pristupa duhovnosti.
Okupljeni znanstvenici, sve redom dugogodišnji prijatelji, studenti i suradnici profesora Tome Vinšćaka prisjetili su se velikih i značajnih projekata na kojima su zajedno radili ili ih pak pokrenuli, ali i pokazali svoja daljnja istraživanja na područjima čiji su interes s njime dijelili.
Nadamo se da će svi oni uspješno nastaviti svoje radove i istraživanja te tako dalje prenositi baklju znanja koju je i profesor Tomo Vinšćak zajedno s drugima prenosio i održavao.
Odgovori