Koledo

Hvaljen budi gospodin Perun! Na tom mladom ljetu bili nam zdravi i veseli kao snažni jeleni, rodu odani kao vjerni vukovi. Dao vam gospodin Perun pića, ića, zdravlja, ljubavi, snage, mira i svoga blagoslova! Na dobro vam došlo Koledo i mlado Sunce!

 

Piše: Vatroslava, HRŽ Perunica

Užurbano hodanje ulicom, kupovina u zadnji tren. Plac, dućan sa začinima, papirnica. Još samo dvije, tri namirnice…. Strka, ludnica, kaos! Trčim doma i mijesim, pečem i spremam kolače. Podliježem klasičnoj badnjačkoj neispavanosti. Pokloni nisu dovršeni, krpanje u zadnji tren, nervoza hoću li stići. Na dan puta, po stoti put prolazim popis u glavi stvari koje moram uzeti. Nemoj zaboraviti, samo nemoj zaboraviti… Zaboravim dvije-tri usputne sitnice. Snaći ćemo se!

Krcam se vrećama i torbama te sam toliko zaokupljena provjeravanjem liste i planova da ni ne osvijestim kako je već započelo, na vršcima prstiju. Vozimo se. Smijeh, puštanje i letargija. Što nisam spakirala, sada nema smisla zdvajati. Prepuštam se druženju i pjesmi.

 

Na badnjačko jutro, odijevam nošnju i osjetim trnce kroz udove kako se postepeno penju. No posla je mnogo i gubim se u kuhanju, metenju, spremanju. Valja stići sve prije mraka, prije noći, prije Bijesova. Krčka se sarma, peče se pečenje, kolači su postavljeni, sir i vrhnje se hlade, a topli kruhovi ispunjavaju zrak. Stigle smo.

I onda se sve smiri. U tami prostorije trnci postanu trake koje se omataju oko mene kao zagrljaj prijatelja, sve snažnije i čvršće dok me ne obuzmu cijelu. Toplina mi se razlije grudima i natopi neposrednu okolinu. Otvorim oči i uz svjetlost svijeća, miris sijena i romor razgovora, primijetim identičnu stvar kako se reflektira u očima ukućana za stolom. Moja obitelj.

Razgaljena čuvstvom te spoznaje, promatram ih toplo, urezujući svaki detalj i mimiku u svoja sjećanja neka me griju kada nas život raznese. Prepuštam se priči, smijehu i bogatoj trpezi koji me uvode u ponoć, u rođenje mladog Sunca, nove nade i svjetla u hladnim zimskim noćima. Sve se iznova rađa i kolo života se ponovno okreće.

Sretno Koledo svima, provedite ga s vama vrijednima.

One comment

  1. Zimski solsticij.
    Sam u prirodi, čudesan je dan i duhovno se okrepljujem nakon ovog opetovanog posljednjega ciklusa. Sjedim pod borom i pod suncem, mistična prelijepa tišina zimskoga sunčanoga dana povremeno je prekinuta kevtanjem mojega stalnoga pratioca, gvardijana škanjca, a ovaj put iz šume se začuo i močni rev magarca. Za kojega se kaže, ako se dobro sjećam da je povoljan i sretan znak. Sve to uz povratak svjetlosti nakon ciklusa mraka i tako dalje u nedogled. Vrhunac solsticija, tj. suncostaja zbio se točno u 17:28. Obavljena je i globalna solsticijska meditacija, širimo dobrotu i svjetlost u nadi da ćemo kolektivno stupiti u novo doba, a individualno da ćemo se izvući iz ove klopke. Sretno Koledo svima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *