Koledo

 

Piše: Vatroslava, HRŽ Perunica

Pucketanje peći nagoviještava toplinu. Miris slame ispunjava zrak. Bogata trpeza šarenih jela prostire se preda mnom. Trepetljikave sjene svijeća igraju se na zidu. Žamor razgovora, pjesme i glazbe pada u drugi plan dok promatram ozarena lica mojih ukućana. Napokon smo se okupili zbog krune svetkovina Hoda kroz godinu – Badnjak. Blagdan ispunjen dobrom hranom, bliskošću i finim tkanjem obitelji.

Djevojke su marljivo cio dan kuhale, spremale te ukrašavale dom uz smijeh i pjevanje, pored brašna i pare, isplele smo čvršće spone naših prijateljstava za dugu godinu pred nama. Momci u svojim kožunima i opancima, sa sjekirama i rakijom, keseći se oko posljednje dogodovštine ili vica, potvrdili su srodnost. Šutke, bez da smo svjesno opazili, pobratimili smo se i uskladili srca. I u ovom trenutku, jasnije no ikad, kucamo kao jedno.

Nastavljam ih neometano promatrati i odjednom mi se pričini da razaznajem niti zlatne pređe kojom smo povezani. Sve se naoko usporava te stišava, a vrpce paučinaste tvari svjetlucaju na svjetlu, toplo drhteći. Otima mi se širok smiješak i breme vremena se otapa pred prizorom kojem svjedočim. Zagrljaji, usputni dodiri, vriska i cika, osmijesi gdje god pogledaš, prijateljska naguravanja, grleno pjevanje, nazdravljanje. Ne može biti obiteljskije od toga. Netko me slučajno okrzne i film se naglo ubrza, zvuk se vrati i pjesma me ponese, pa ustajem ispunjena ganućem i blagdanskim duhom te se pridružujem veseloj družbi. Toliko sam zahvalna što nas je život spojio da nema riječi kojima bih pretočila doživljaj. Zajedno dočekujemo rođenje mladog Sunca i nadam se da će svima u predstojećoj godini ovako toplo sijati kao što sja meni.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *