DUŠAN BOŽIĆ: Umjetnost je jedan od načina kroz koji se rodnovjerci mogu izražavati

 

Srpski "GLAS PREDAKA" donosi nam razgovor sa Dušanom Božićem iz srpske rodnovjerne župe „Lug Velesa”, koji će nam ispričati više o svojim stavovima, ali i o stanju rodnovjerja u susjednoj nam Srbiji.

 

cl4-1

 

GLAS PREDAKA: Recite nam neke osnovne stvari o Srpskoj rodnovjernoj župi „Lug Velesa”, kada i kako je nastala, i da li su vam uzor slične organizacije iz drugih slavenskih zemalja?

DUŠAN BOŽIĆ: Zamisao o osnivanju srpske rodnovjerne župe „Lug Velesa” se javlja u ljeto 2013. godine, kad se nekoliko ljudi iz Novog Sada udružuje i počinje sarađivati. Od tada se radi na uobličavanju same zajednice kao i njenih stavova, te pristupa određenim pitanjima. Što se tiče uzora, ne postoji posebna organizacija ili udruženje na koje bi smo se u potpunosti ugledali ili preuzeli njihove obrasce djelovanja, pratimo rad većine rodnovjernih organizacija iz slavenskih zemalja ali nastojimo razviti nešto što će biti povezano sa slavenskim svijetom a opet prilagođeno našoj kulturi i tradiciji.

GLAS PREDAKA: Što Vama predstavlja rodnovjerje? Iskrenu duhovnost ili samo očuvanje i obnavljanje starih srpskih i slavenskih običaja?

DUŠAN BOŽIĆ: Rodnovjerje je sve, da se najopćenitije izrazim. Rodna vjera je protkana kroz sve dijelove života pojedinca, ona ima svoje uporište u jeziku koji govorimo, u najrazličitim običajima koje upražnjavamo, tu su mitovi kroz koje će nam prenijeti različita saznanja o svijetu oko nas, ona je način na koji vrijednujemo prirodu i kroz nju ćemo se obraćati bogovima ma kako ih doživljavali. Dakle, rodna vjera je duhovnost u svom najizvornijem obliku, a upravo kroz očuvanje i obnavljanje obreda nastavljamo je njegovati.

GLAS PREDAKA: Ima li „Lug Velesa“ ambiciju u budućnosti postati registrirana vjerska organizacija?

DUŠAN BOŽIĆ: Ne, želja nije da se radi na ozvaničavanju „Luga Velesa” kao vjerske organizacije. Prije svega nastojimo uspostavi jaku zajednicu koja će biti složna i udružena, i koja će djelovati na prostoru određene oblasti, odnosno župe. Što se rodnovjerne vjerske organizacije tiče, smatramo najboljim da se tako nešto učini ujedinjeno za prostor cijele Srbije. To bi bila organizacija u kojoj bi udružena bila sva mjesna udruženja. Tako nešto je pred nama i stoga je bitno postaviti jaku osnovu.

GLAS PREDAKA: Po vašem mišljenju, što nekoga danas čini rodnovjernim?

DUŠAN BOŽIĆ: Nečiji stav prema mitologiji, prirodi, običajima ali prvenstveno osobno opredjeljenje. Svako od nas ima pravo izjasniti se prema osobnoj volji. Kako su mnogi vjerski pojmovi jako rastegljivi i često obuhvaćaju više različitih značenja jedino što bi rodnovjerna zajednica mogla učiniti je da odredi nekakve okvire u kojima se određeno učenje i određeni stavovi smatraju rodnovjernim.

cl4-2

 

GLAS PREDAKA: Što smatrate glavnim problemima rodnovjerja danas i kako ih prevladati?

DUŠAN BOŽIĆ: Jedan od glavnih problema svakako je manjak znanja. Na žalost mi danas o mnogim stvarima koje se tiču rodne vjere moramo učiti i saznavati. Ovakva situjacija ide na ruku onima koji ne žele vidjeti napredak rodnovjerja ili nesvjesno rade protiv istog, tako da se pojavljuje veliki broj neutemeljenih i često potpuno izmišljenih tvrdnji koje se zatim brzo šire time nanoseći štetu zajednici. Takvi problemi se mogu prevladati obrazovanjem i stjecanjem znanja, kao i suradnjom znanstvene i rodnovjerne zajednice, čime se dolazi do jasnih stavova i odgovora.

GLAS PREDAKA: Da li je rodnovjercima danas potrebna kultura i umjetnost?

DUŠAN BOŽIĆ: Naravno! Vjera i duhovnost su oduvijek nadahnjivali umjetnike i oblikovali kulturu zajednice, stoga je prirodno da se međusobno prožimaju. Umjetnost je jedan od načina kroz koji se rodnovjerci mogu izražavati, time stvarajući određene odlike svoje kulture.

GLAS PREDAKA: Smatrate li da se rodnovjerju danas mogu dodavati novi elementi, shodno vremenu u kojem živimo, ili se treba striktno držati prošlosti i tradicije?

DUŠAN BOŽIĆ: U rodnovjerju se moramo držati onoga što su nam preci ostavili u nasljedstvo, jer je to jedan od načina na koji im odajemo poštovanje. Naravno prilikom obnove susrešćemo se sa situacijama za koje nam nedostaju izvori, i tu bih ostavio slobodu u izražavanju, ali i tada treba paziti da takve stvari budu donešene u duhu onoga što o rodnoj vjeri znamo. Mislim da je rodna vjera kompatibilna sa današnjim vremenom i da se njena arhajičnost može lijepo ukopiti u moderno doba.

GLAS PREDAKA: Kako Vi vidite perspektivu rodnovjerja u Srbiji, budući da se dosta zaostaje za rodnovjernim organizacijama iz drugih slavenskih zemalja?

DUŠAN BOŽIĆ: Iskreno, pomalo maglovito. Pohvalan je broj zainteresiranih ljudi kao i primjetna sveopća zainteresiranost za slavensko rodnovjerje. Međutim uviđa se i porast raznih nekvalitetnih izvora, koji mogu zamesti ljude na njihovom traganju. Ipak ostavljam više mogućnost svjetlijem ishodu, vjerujem i da će se uloženi trud isplatiti i da će sve više ljudi početi razaznavati kvalitetu od škarta, a u tome im mora pomoći zajednica, uostalom stoga smo i mi tu.

 

 

Dušan Božić
Srpska rodnovjerna župa „Lug Velesa”

 

glaspredakabanner

Uz dopuštenje autora preuzeto sa: GLAS PREDAKA, 1. ožujka 2014

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *